Da li ste znali da su danasnji vozaci autobusa neshvaceni doktori; Neurolozi, urolozi, hirurzi, psihijatri. Ima u tom dzaku i ginekologa i onih opste medicine.

U zemlji Srbiji, svaki od njih, prinudjen je da u svom  "kontejneru"  postavlja dijagnoze, deli savete i nudi terapije.

Pregled kod ovih "strucnjaka" zakazuje se kupovinom karte na najblizoj autobuskoj stanici. Budite bez brige, bicete preslusani, ispitani i ispipani na sedistima od 1 do 5 (zakljucno sa brojem 4); Za ostala mesta ne bih smela garantovati.

Morate uzeti u obzir da ovi "exsperti" zive u '90. godinama proslog veka, pa cete civilizovanim, knjizevnim govorom, tesko ista objasniti. U cilju sto boljeg razumevanja, koristite "enciklopedije" njihovih izraza.

Vas covek od znanja, sedi neokupan na celu kontejnera i kaziprstom kontrolise sadrzaj svojih nozdrva. Pozdravite ga elegantim podizanjem noge na sediste i dobicete pun tretman.

Ipak, kako red nalaze, moram pozdraviti izuzetke- uctive i ljubazne, one vozace koji imaju razumevanja za putnike sa zdravstvenim problemima.

 Nisam sposobna poturati ledja dzakovima peska ni zuljati ruke motikama.

 Nisam  kadra glumiti direktore, majstore... Mozda, sutra se probudim kao profesor engleskog jezika ili kakav prevodilac.

Ako bi me iko danas pitao  "sta zelis biti kad porastes" , nema sumnje- tekstopisac.

Ja "piskaram", kako to moj otac voli da naglasi. I od toga "nema 'leba". Da je u pravu, sinulo mi  je prosle godine, kada sam stupila u kontakt sa jednim muzickim sastavom iz  N. Sada. Na prvi pogled zreli, ozbiljni, kultivisani; 
Obecavali su postenu saradnju. I to obecanje bilo je u cilju mog zaludnog radovanja. Tekstove su dobili, bili Odusevljeni i spremni na saradnju, dok ja-koza, nisam ispljunula " kako za placanje" .

Good bye ! Od gospode ni glasa ! 

Priznajem, lepo su me osisali .